|
|
PADA KIŠA
Svaka kap kiše
je kap krvi iz dna moje duše.
U toj kapi krvi,
djelići moje ljubavi,
djelići tvoje ljubavi.
Davao si mi sitne komadiće svoje pozornosti.
Bio si tu,
tu kraj mene,
i po kiši i po snijegu,
sve dok te ona nije zavela
Tada si me ostavio, moju ljubav ukrao
i njoj poklonio.
Meni si bol i tugu ostavio.
Umirem.....
moje srce se dijeli na sitne kapi,
i zajedno s kišom,
nestajem …..
| < | svibanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
hmmmm
ovdje ćete moći čitatai svašta o meni...
moje pjesme koje sam napisala
moje posteke i svašta ništa...
hehe...
evo ja sam Antea,iz IvAnića sam
i idem u 1. razred Opće gimnazije
obožavam ples i muziku 
,a najviše rap i hip hop,R'n'B,povijest
i tako svašta....
volim pisat pjesme i ne volim se slikat..
što još??
dost ljudi mi je reklo da sam iskrena i pozitivna...pa eto da to napišem..
i obožavam leptire i ljubičastu boju...
hehe...
moj msn,ako mi se itko poželi javit:like.a.butterfly@hotmail.com
Naravno
Naravno,kao u uvijek sve se raspalo prije no sto je i počelo…
Moji osjećaji govorili su tijelom, poljupcima i zagrljajima,a sada ostaje govor suzama,kao i uvijek…
Osjećam nemoć i povrijeđenost…
Sve je opet kao prije…
Srce mi je raspadnuto kao otpale ružine latice poslije kiše..
Taj jaki vjetar osjećaja uništio je moj ponos,lišće mi je otrgnuto…
Nije mi dao da se branim, otrgnuo mi je trnje…
Prljavo je igrao,dobio me je na kartu svojih laži,praznih riječi koje su obećavale mnogo,a donijele prazninu i ništavilo…
Danas je tako siv kišni dan, a ja sam usamljena kao nikada,iako sam okružena tisućama prijatelja….
Želim samo tebe u svom zagrljaju,želim sigurnost u tvojim rukama i poljupcima…
A ti si taj koji me uništio…….
linkici:
moja mala marijica..
Livia:):)
Mr.Marko:):)
editica:):)
moje skakalice:)
petra i erchy:):)
moj crkveni zbor:):)
antonia:)
PetriCha:):)
jeLeNicA:):)
moja ančica:):)
hip-hop girl:):)
some girl:):):)
ivanica:):)
uživajte....
bwahahahahaha
svaka kap kiše, kao da me slama,
boli me , baca me sve dublje,
potapa me u dubini svoje jačine...
tako puno kapi, kao da
ih niti jedan čovijek svijeta ne može izbrojati....
množina tužnih pogleda, snaga zagrljaja...
tako ispunjena, a onda opet tako prazna i bez razloga...
skrivene tajne,
zaboravljene uspomene,
prikrivene istine....
sve to u njoj tako tamnoj i mokroj...
sve nam to Ona donosi....
osjećaj nesigurnosti, straha....
a i dalje pada....
želi zavladati našim mislima...
popustimo li, slomit će nas, vjerujemo li dat će nam nadu...
i boli srce, slama iznutra...
lomi se i puca.....
a ja više ne ojećam ništa...
samo bol i prazninu
...............ništavilo osjećaja, zbunjenoist...
ništa mi više nije jasno, ali trudim se shvatiti..
ne uspijevam, i padam najniže....
tako da sma postala potpuno nevidljiva točka u masi neznanaca...
trčim kroz pustinju kojoj nema kraja,
a osjećam umor,
past ću svakog časa...
usne su mi suhe..
trebam vode, a nikoga nema da mi ju pruži...
napokon padam i ostajem nepomična ležat
na odvratno vručem pjesku,
osjećam svaku opeklinu na svojem tijelu...
nadam se da ću izgorjeti da nestanem,
da više ne osjećam tu prokletu bol...
ali ne...
ostajem tako satima koji se ćine tako dugi, bez kraja...
nestajem, ulazm u pjesak, i napokon umirem....
Tako sretna,ta tvoja pojava u meni pokreče prekrasan val
Ljubavi, nade, radosti..
Djeluješ kao droga koja je tako opojna, tako jaka, ne mogu joj se
Oduprijeti….
Dovoljno mi je samo malo pažnje, tvoj blagi
Osmijeh koji me štiti kao anđeo…
Ti si moja zaštita, moja daleka ljubav, moja sjena koja me neprestano prati….
Pojaviš se u svakom trenutku, kada god te poželim,
Kad ti se uopće ne nadam…
Ti si tu..
Vjeruj mi nikada te neću zaboraviti…
Tako posebno, tajanstveno biće…
Koje ja toliko volim, vjerujem mu…
Zahvaljujem na postojanju,
Na svakoj suzi, svakom osmjehu, svakom zagrljaju, svakoj nježnosti , koju mi je pružio…
Leptir u meni probudio se, raširio krila i ponovno leti slobodan kao nikada, s pozitivnim
Pogledom na svijet, na sva živa bića…
Želim letjeti
Visoko među oblacima, do sunca….
Daleko, visoko u tvom zagrljaju….
rekla sam da ću ponoviti koliko god puta je potrebno da povjeruješ u to...
volim te.....
Od kud krenuti????
Od početka, ali gdje je početak….
Glava mi je pretrpana raznim mislima, kao da će eksplodirati
Ne mogu više tako, potpuno sam iscrpljena, izmorena….
Ponekad mislim kao da više nema nade….
Ne želim tako misliti,ali previše boli….previše trpim….
Zašto tako negativna razmišljam?? ali ne
Mogu pobjeći od njih, stalno me prate, moje sjene….
Žive stalno uz mene, ta sjećanja koja me proganjaju….
Želim da puste moju dušu na miru, želim samo tebe…
Mir i tebe…
Ponekad kada si tako daleko od mene, ali znaj nikada od srca,
Razmišljam i shvaćam….
Trudim se shvatiti….
Pitam se, što je to ona imala…
Tako posebno, tako jedinstveno, što si zavolio, čemu si vjerovao….
Kako dobiti tvoje povjerenje…
Nema više načina, nema više nadanja, nema više vjerovanja…
Sve je nestalo, kao da je isparilo iz ovih naših praznih duša,
Neispunjenih srca, zarobljenih u smrtnoj tišini, kojoj
Si ti tako dalek, čovjek bez lica, leptir bez krila, cvijet bez latica…
Tako nedovršen ,nesavršen…nedorečen…
A onda se pitamo:“kako onda voljeti????“kako vjerovati??“
Zašto tako boli??
A onda kada te ugledam, i vidim tu tajanstvenost
I nemirnost u tvojim očima..
Ponovno se sve probudi u meni….
Ponovno te volim, i ne želim prestati,
Ne želim zaboraviti….
Želim se nadati i voljeti…..tebe…
Čeznem…nadam se
Da ću već jednom otvoriti Pandorinu kutiju tvog srca…
Otkriti, prekrasne, a i one mračne tajne…
Tajne ljubavi i nepovjerenja….
Volim te,a li ne znam kako….
p.s. dajte tih komentara nabacite…hihihi…
pusseki svima vjernim čitateljima,a i onima manje vjernim…
cmox
I onda se opet osjećam kao stranac….tražim komadić papira na kojem bi mogla zapisati svoje osjećaje, svoje misli, svoju tugu, ne mogu ju izraziti …..ne mogu govoriti….lutam, gazim kao sa povezom na očima….ništa ne vidim,ali moji koraci uporni su u svom traganju…..u traganju za nečim nedostižnim, nečim nestvarnim što ne postoji…..kao izgubljena u ovom ogromnom svijetu laži….
tražim tebe…tražim zaštitu svog srca….nekog….ponovno uzimam papir u ruke i zapisujem….ali slova nestaju…samo ostaju mrlje, crne mrlje razmazane po cijelom papiru…. Što je to ???
Plačem, suze mi same klize niz lice, više ne vladam sobom….sve se tako brzo događa a ja ne stignem zapisati te proklete riječi…
ustajem i dižem glavu….pokušavam koračati…ali više me ni noge ne slušaju…osjećam se tako bespomoćno….tako slabo, tražim pomoć…ponovno samo tražim….slušam,a tišina oko mene je tako glasna…ne čujem ni svoje misli,ubija me…
Sve nestaje, svuda je mrak….začujem glasan zvuk…ugledam blijedo lice djevojke koja je sva uplakana…izgleda tako izgubljeno i uplašeno…. Ne znam što da joj kažem …samo šutim i razmišljam….misli su mi tako zbrkane…..nastao je cijeli košmar….
ne želim više ovako…želim shvatiti..želim voljeti…želim živjeti…ponovno punim plućima, odmoriti se od svega…i krenuti dalje…želim pisati pisma,ali ne ih spremati u ladicu jer ih nemam snage i hrabrosti poslati, već ih pokazati cijelom svijetu i tebi čitatelju moj=)
Čekam...sama u tami...nadam se..
da ću ugledati tvoj lik...
prisjećm se....svih onih trenutaka provedenih s tobom...
želim te...tu pored sebe..
stojim...na našem mjestui.....volim..
čujem...tišinu kojom sam okružena,tako je glasna...
ne želim...se osjećati ovako...
osjećam se izgubljeno,
besciljno lutam ulicama
ispunjenim maglom....
zašto ne mogu naći izlaz??
neznam toje misli, osjećaš li moju toplinu,ili
sam za tebe samo jedan leptir u letu??
ne mogu doprijeti do tvojih osjećaja,
dubine tvoje duše, mislila sma sviđam ti se,
a onda je odjednom nestalo čarolije..
poljebci, izgubili su se..
od onda samo prolaze dani...
u mom je životu ponovno tama,
veselim se samo tvojim osmjesima ipogledima,
koji mi ostavljaju nadu...
ali što kada i ona nestane??
zaljubljenost će ostati u mom srcu...
slamaš me...
daješ lažne nade koje nemaju smisla...
lažeš poljupcima....
lomiš zagrljajima, ubijaš riječima....
ali me najviše boli tvoja šutnja...
zašto to radiš??što sma ti učinila??
svi govore da imaš svoje razloge..ali ja ne vidim
logičnog objašnjenja...
prejako boli tvoje blizu, a opet tako daleko prisutstvo...
tvoji osmjesi daju mi neku utjehu,koja je isto tako lažna,
ali vraća ljubav u srce, volim te
želim ti pomoći, shvati..molim te dopusti da budem tvoja...
zašto ne dopuštaš da ti priđem, da uđem u tvoje srce??
ne razumijem??
zašto??
ovu stafeticu sam dobila od MaRIjE
pa evo ćitajte:
Štafeta
°°SAVRŠEN DAN°°
-sunčan, s ljudima koje volim
°°ŠTO ME NA LJUDIMA PRVO PRIVUČE°°
- oči,usne, lice najviše
°°SATI JE°°
- 23:12
°°KOJE JE IME ZAPISANO U MOM RODNOM LISTU°°
- Antea
°°NADIMAK°°
- Leptirica
°°KOJEG DATUMA MI JE ROĐENDAN°°
- 23.o8
°°KAKVE BOJE SU MI OČI°°
- smeđe..
°°KAKVE BOJE MI JE KOSA°°
- smeđe
°°IMAM LI PIERCING°°
ne….
°°IMAM LI TETOVAŽU°°
- nemam…al bi voljela imat….leptira..
°°BOJA MOJIH ČARAPA°°
- zeleno plave…
°°SRETAN BROJ°°
- 13…
°°DA LI BI VOLJELA PUTOVATI°°
- da….
°°OMILJENI FILM°°
- The Notebook
°°OMILJENO MJESTO ZA ODMOR°°
- krevet i Biograd
°°VOLIM LI NEKI DAN U TJEDNU POSEBNO°°
- petak
°°KOJE PJESME SLUŠAM U ZADNJE VRIJEME°°
- J.Holiday Put you to bed,Adastra Miris tvoje kose,Bonnie and Clide
°°KOJU PASTU ZA ZUBE KORISTIM°°
- uvijek Aquafresh
°°OMILJENO PIĆE°°
- ufff….schweaps(neznam kak se piše)bitter lemon….i blacky
°°OD KOGA SAM DOBILA ZADNJI MAIL°°
- od Amalije….neki lanac seće..
°°U KOJEM BI DUĆANU IMALA 75% POPUSTA°°
- Terra Nova, Magma
°°ŠTO RADIM KAD MI JE DOSADNO°°
- zujim….
°°KOLIKO JE SAD SATI°°
- 23:17
°°ČOKOLADA ILI VANILIJA°°
- pa čokolada, pitanje je ono…
°°LJETO ILI ZIMA°°
- ljeto, jebote
°°TOPLO ILI HLADNO°°
- toplo…
°°CRNO ILI BIJELO°°
- bijelo
°°NARODNO ILI METAL°°
- metal
°°PEDERI ILI LEZBIJKE°°
- pederi….ah ima ih simpa…al nije ih lijepo vidjet sa dragim…
°°PORNIĆI ILI KOMEDIJA°°
- komedija
°°KOMPJUTER ILI TV°°
- kompjuter
°°MOTOR ILI AUTO°°
- motor
°°LUNAPARK ILI KINO°°
- lunapark
°°NAJDRAŽA BOJA°°
- zelena,ljubićasta,žuta
°°KAKVE LJUDE VOLIM°°
- sretne…
°°ŠTO MISLIM O PETKU 13°°
- najdraži dan….
štafetu predajem svima kojima se to da riješavat......
svima veeeelika pusica i uzivajte:):):)
Osjećam kao da ću poletjeti. Sve se je napokon posložilo. Sretna sam kao nikada. Sunce je ponovno izašlo…. Trava se zazelenila. Svaki cvijet krasi naš prekrasan grad obasjan radošću,osmjesima ljudi koji uživaju u toplini proljeća. Ja uživam u toplini nečijeg srca.U meni se ponovno probudio leptir sreće, zadovoljstva, ponovno vjerujem. Želim vjerovati. Želim voljeti i volim, volim najdivnije biće sa svijetu. Iako ga nema u ovom gradu,sigurna sam da i ono osjeća prekrasnu toplinu ljudskog srca. Jer ono ga zaista treba i voli. Želim poletjeti, letjeti daleko, po cijelom svijetu,gledati osmjehe ljudi,uživati u ovom divnom životu kojeg mi je Bog podario. Želim dotaći zvijezde, osjetiti njihovo prisutstvo, osjetiti mjesećeve zrake na leđima, nek me obasjaju i učine sretnom...Leptir u meni želi slobodu, želi mir i radost.Ponovno voljeti, ponovno se probuditi. Podići glavu kao visibaba i krenuti dalje.Pronašla sam sitnicu koja me ispunjava,sad živim samo za nju,tako bi trebao svako.Pronaći osobu kojoj ćemo dati sve,kojoj ćemo vjerovati.Dobrota,vjernost,ljubav,radost sve se to krije u iskrenosti našeg srca podarimo to drugima, i sigurno će nam biti uzvraćeno.Evo i sad jedan ogroman pozdrav…..velika pusetina… i kommajte me…hahahaha…..peace love united and respect
Razmišljam u tami sobe….borim se sa mislima…ne mogu dotaći tvoju ruku koja mi je pružena iz crnila….polako odustajem…osjećam umor, gubim se,a moji osjećaji nestaju….razne slike prolaze mi pred očima…a onda osjećam snažnu bol u prsima…ruka iz tame uzima mi srce….pokušavam otkriti tko se krije u tami,a onda vidim svoje srce slomljeno, bačeno je, leži nasred ponora,slomljeno, u tisućama komadića….više ne osjećam disanje…svi zvukovi su nestali...ostalo je samo ništavilo i mrak....mrtva sam,slomljena,pitam se….zašto???ta ruka iz tame bio si ti, to ime ne smijemo izgovoriti, vratila bi se ruka iz tame….slamaš me,nisi ni svjestan koliko….moje tijelo i dušu…..ne vjerujem više nikome....nestalo je pouzdanja,vjere,nestale su sve vrijednosti života,nestala je ljubav...borim se ali neka tamna sila me obara,uništava moje tijelo i dušu...previše zla ,previše krivaca za štetu koja mi je načinjena...oni nikada neće platiti za svoje grijehe...a ja ću i dalje živjeti u nepravdi...ne želim tako više….želim nekog tko će čuvati moje srce u tami grijati ga plamenom ljubavi osvjetljavati svojom radošću….želim samo malo ljubavi, zaštite i razumijevanja….tražim li previše???
evo i jedna prekrasna pjesma...poslusajte....
J. Holiday - Bed lyrics
Nedjeljno poslijepodne, sve je tako mirno, na ulicama nema ni žive duše, sve su se posakrivale po svojim toplim domovima...vani je relativno prohladno vrijeme...Ja doma sijedim i pokušavam riješiti zadatke iz matematike,hmmm..da vam iskreno kažem ide mi...hehe ovo su relatvno lagani.....svi su obavili nedjeljni obteljski ručak, neki kod baka i djedova, a neki sa roditeljima...ah moja mama je i danas na poslu,pa sam ja to obavila sa tatom i bratom...mislim da vas ne zanima čime smo se hranili,ali vam mogu odati da je bilo veoma fino,pa ipak je moj tata kuhao..hehe..cijeli je dan tako spokojan, vani se njiše drveće sa svojim potpumo golim granama, tlo potpuno mokro,od jućerašnje kiše koja me rastužila....samo poneka zalutala zraka sunca proviri i obasja krovove kuća...to me na neki nećin razveseli i da mi nadu...u ulice se uvukla tišina,koju tek omete pokoji prolazak automobila,ili neka izgubljena duša koja je izašla u šetnju...nekako bi željela da je vani sve puno ljudi...da je sve šareno obojeno....zeleno...ali nije tako.... željela bih biti ta izgubljena duša,jer mislim da ću upravo ja prekinuti tu prekrasnu tišinu šetnjom svog peseka...mislim da sam odlučila... stoga pozdravljm vas i obečajem da ću uživati u ovom tako mirnom gradu i za vas...poozzzz
i sve vas puuuuno ljubim...
slobodno me gađajte svojim komentarima.....jer ja ih puuuno volim...
ah kak sam ja
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom preko očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima...
evo vam jedna sličica na kojoj ja vodim razgovor sa svojim pesekom(lorom,ne nju svi znate)...bwahahahahah...kak ludo...jej...
